Što nam govore potrošačke košarice? Ekonomist: "Bolje je ne izračunavati ih, navode na krive zaključke"

A u svako predblagdansko vrijeme priča o potrošačkim košaricama gotovo uvijek završava istim zaključkom: nikad skuplja. Znači li to da građani kupuju uvijek isti obim proizvoda koji u tu projiciranu košaricu stane, a ona biva skuplja jer cijene stalno rastu ili građani svake godine kupuju više usprkos rastu cijena?

Posluša li se ministra gospodarstva Antu Šušnjara, veća blagdanska potrošnja pokazuje da gospodarstvu ide dobro, a građanima rastu primanja - kako je izjavio nekidan.

Na pitanje koliko inflacija utječe na to, Šušnjar je rekao da utječe, ali i dodao: "Kada stavite u korelaciju koliko su rasle mirovine, prosječna i minimalna primanja, vidite da su ta povećanja bitno veća od stope inflacije".

S druge strane, sindikati i udruge potrošača, koji najčešće izračunavaju potrošačke košarice, kažu kako u uvjetima sveopćeg rasta cijena nije realno očekivati jeftiniju blagdansku košaricu.

"Ni sindikati ni ministar nisu u pravu"

Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže kako s obje strane postoji populističko pojednostavljivanje.

"Niti su sindikati u pravu niti ministar. Problem je neusporedivo složeniji. Prije svega, sindikati imaju subjektivan pogled na tu temu. Postavili su cilj pa metodologiju prilagodili tom cilju."

Metodologiju izračuna blagdanske (i svake druge) potrošačke košarice Novotny smatra pogrešnom.

"Polazi se od pretpostavke da su preferencije potrošača homogene, istovjetne, a to jednostavno nisu bez obzira na ekonomski status kućanstava. Drugo, površno biraju artikle koje stavljaju u tu košaricu i površno definiraju cijene tih uniformnih proizvoda. A stvar je u tome da su velike razlike u cijenama između ponuđača pa će purica na placu biti 19 eura za kilogram, a u nekom diskonterskom lancu devet eura. Slično je i s mesom, vinima... Imate butelje vina po 4 i po 44 eura. Metodološki je to pogrešno, nekonzistentno i politički orijentirano prema cilju da se dokaže kako se u Hrvatskoj lošije živi pa da radnicima treba podići plaću", kaže Novotny dodajući da već godinama odbacuje tu metodologiju kao pokazatelj stanja u ekonomiji i društvu.

"Dobro se živi, ali ne u svim regijama"

S druge strane, ne slaže se ni s tvrdnjama ministra Šušnjara da je rast blagdanske potrošnje pokazatelj kako gospodarstvu ide dobro.

"Ekonomski rast je prisutan, to je vidljivo iz relevantnih podataka i ne treba biti suspektno ni na koji način. No pitanje je kako je regionalno raspoređen taj rast i na koji način utječe na opće i pojedinačno blagostanje. U nekim sektorima je blagostanje dobro, u drugima nije. Primjerice, od ovog ekonomskog rasta prije svih najviše profitira javni sektor, a zatim i sektor graditeljstva, odnosno oni koji su povezani s državom i javnim investicijama. Obrtnik u Slatini, primjerice, od toga nema koristi. To su velike razlike, I još jedna važan aspekt je siva ekonomija koja dominira u hrvatskom društvu. To je prije svega ekonomija povezana s turizmom i Jadranskom Hrvatskom. Pa onda imamo iskrivljenu sliku. Da, dobro se živi, ali ne u svim regijama i ne svi", ističe Novotny.

"Pogrešne premise vode do pogrešnih zaključaka"

Stoga smatra da bi možda bilo bolje u blagdansko vrijeme izbjegavati izračune potrošačkih košarica jer navode na krive zaključke.

"Ako polazite od krivih inputa i pogrešnih premisa dobit ćete krivi outoput i krive zaključke. Ono što je sigurno jest da je u proteklih deset godina vidljiv opći rast blagostanja, ali ne svugdje."

"Niti je Hrvatska siromašna zemlja u kojoj svi gladuju, jer tada bi već bilo socijalnih nemira, niti plivamo u takvom blagostanju kako nam to politička elita nekad tumači", dodaje.

S ekonomskim rastom rastu i potrebe

Na tragu pitanja o potrošnji, Novotny upozorava na još jedan problem, odnosno fenomen povezan s općim nezadovoljstvom građana.

"Kako raste ekonomija, tako rastu i potrebe. To je još sredinom prošloga stoljeća utvrdio socijalni psiholog Abraham Maslow izradivši piramidu ljudskih potreba. Kada riješimo pitanje stanovanja - a većina građana Hrvatske ima to pitanje riješeno, mnogi imaju i po dva-tri stana, tada se javljaju druge potrebe kao što je automobil. A i to vidimo da većina ima. Do prije dvadesetak godina nije bilo tako. Imamo rastuće potrebe, a ekonomija nas uči upravo tome kako s ograničenim resursima zadovoljit što je moguće više potreba."